Jesu li pogreške u poslovanju kraj svijeta?

Ili zašto je dobro priznati da smo pogriješili

Ne znam kako se vi nosite s priznavanjem pogrešaka, ali mi je iskreno puno lakše priznati pogreške u poslovanju sada kada sam poduzetnica.

U velikim kompanijama uvijek postoji netko tko voli upirati prstom u nekog drugog.

Pritisak kako morate biti savršeni ponekad ljudima postaje prevelik. Posebno kada znate da netko budno prati svaki vaš korak, i čeka kada ćete posrnuti. Susrela sam se s ljudima, koji su išli toliko daleko da su tuđe odluke, svjesno pretvarali u greške, iako to nisu bile.

Jesmo li svi savršeni? Možemo li uopće biti savršeni i bez grešaka?

Pogreške u poslovanju – Dobro je priznati da smo pogriješili

Kada pogriješite, savjest vam ne daje mira. Zašto, kako i gdje ste napravili krivi korak?

Možda nije bilo uopće do vas. Možda je treća strana kriva, ali u poslovanju nitko ne voli slušati priču: „Nisam ja, nije moja krivica. Oni su krivi, jer nisu napravili što je dogovoreno.“

Od osnovne škole, srednje, nešto manje na fakultetu, ali onda i na poslu svi vole ovu rečenicu. Mislite da drugu stranu zanima tko je kriv i zašto?

NE!

Zanima ih kako će se greška ispraviti, i u kojem roku.

Ponekad nismo svjesni grešaka koje smo napravili – nama ne djeluju kao greške, ali nekom drugom jesu. Ako na njih nitko ne ukaže, nesvjesno ćemo raditi isto, jer ne znamo da treba bolje i drugačije.

Ako vam netko ukaže na grešku, koliko god vam je neugodno ili se osjetite ugroženima, zahvalite na tome.

Znam, lakše je zahvaliti kada vas netko hvali, ali sljedeći put će zahvala ići u tom smjeru, ako primijete da ste poslušali savjet.

Ponekad u brzini znam pogriješiti, i to su najčešće pravopisne greške koje me kasnije dotuku. A znam da sam provjerila 2 puta ( da, čitajući brzinom svjetlosti).

Odlično je kada druga strana ipak pročita napisano, pa uoči grešku. No, što ako ju ne uoči? Hoćemo li kasnije moći spavati kada shvatimo da nije sve idealno?

Na greškama se uči!

Kada bi prije čula ovu rečenicu, kosa bi mi stajala u zraku, tada je još bila dovoljno duga, da bude jako visoko.

Koliko god je to odlična rečenica, ne moramo ju slušati baš svaki put. Svjesni smo i sami toga. Najlakše je učiti na tuđim greškama, zar ne?

„Uf, dobro je, dogodilo se njemu/njoj.“

No, jesmo li spremni učiti na svojim, ili nam ego predugo osjeća krivicu da se blokira i ne može krenuti dalje?

Da, teško je kada vam netko ukaže na grešku, ali zapamtit ćete ju, zapisat ćete u svoje misli što nije dobro ponoviti.

Pa što ako ponovite istu grešku dvaput? Jeste li zbog toga manje vrijedni? Gubi li se povjerenje u vas?

Postoje trenutci u životu kada nam misli odlutaju, kada silno želimo završiti neki zadatak i opet nismo dovoljno skoncentrirani.

Ili, kada smo shvatili grešku, više razmišljamo o njoj, nego o činjenici kako ju zapamtiti i ne ponoviti sljedeći put.

Da, sami ćemo poraditi na tome, ponekad treba malo duže. Hoće li to dovesti do gubitka klijenata/ posla? Ponekad!

Hoćemo li odustati zbog toga ili dignuti glavu i posložiti se? To znamo samo mi, i odluka je isključivo na nama.

Oprosti – riječ koja ne zatvara vrata!

Kada radite u velikoj kompaniji, svakog dana netko pogriješi. I to nije neočekivano. Tempo koji je zadan ne može svatko pratiti.

Ali, vrlo rijetko netko kaže: „Oprosti, možemo li to nekako ispraviti?“

Češće sam slušala rečenicu: „Joj, dobro i što sad?“

Ništa, ako se ne ponavlja već 5x u mjesec dana, oduzima nam svima dragocjeno vrijeme i koči posao.

Doduše, takva rečenica nije neki motivator da krenem u ispravljanje tuđih grešaka jednako brzo kao kada čujem „Oprosti“ prije toga.

Danas kao poduzetnica kada mi netko ukaže na grešku, kažem „Oprosti“  više nego jednom za istu pogrešku. I ne prestajem razmišljati gdje sam pogriješila i kako sljedeći put ispraviti pogrešku.

Pritom ne zaboravim zahvaliti na ukazanom, jer jednostavno sam mislila da je to dobro i da ne radim ništa krivo.

Vrijedim li zbog toga manje?

Nimalo. Ljudski je griješiti!

Ne spuštajte glavu kada shvatite da ste pogriješili. Problem neće nestati ako vam glava tone sve više u pijesak.

Ispričajte se! Iako nitko ne očekuje ispriku, već samo ukazuje kako bi nešto moglo bolje, pokažite iskreno da vam je žao.

Hoće li doći do smaka svijeta?

Probajte, i vjerujte – sutra ćete i dalje biti na istom mjestu, u istom svijetu!

Ako vam je bilo zanimljivo čuti što za mene znače pogreške u poslovanju, pročitajte i moj tekst o mentorskom programu.