Brainstorming – Metoda za generiranje ideja

by Danijela Šečić
brainstorming

Oni koji se bave umjetnošću ili bilo kojom vrstom kreativnog zanimanja – čak i dizajneri – uvijek se pitaju: “Odakle dolaze ideje?”. Ideje se smatraju dragocjenom početnom točkom stvaranja, odnosno kreiranja vrijednosti.

Počnimo s osporavanjem tog uvjerenja. Naravno, stvaranje ideja je vitalni dio svakog projekta – ali nije toliko važno kao što mnogi ljudi misle. U svakom biznisu, ideje predstavljaju jednu točku (ili obično nekoliko točaka) u evolucijskom procesu i ključni su dio rješavanja problema. One konkretiziraju aspekte onoga što je bilo prije i iskre su onoga što dolazi poslije njih. Ideje same po sebi nisu posebno vrijedne – nisu ni dobre ni loše, ali mogu biti korisne.

Dakle, na iznenađenje mnogih, stvar je u tom da nam nije cilj pronaći jednu ubojitu ideju kao polazišnu točku. Umjesto toga, ideje se masovno generiraju u različitim fazama procesa, miješaju se, rekombiniraju, sakupljaju, destiliraju i razvijaju ili odbacuju. Taj proces nazivamo ideacijom i on nikada ne prestaje.

Metoda za pronalaženje novih perspektiva

Brainstorming je metoda koju timovi koriste za generiranje ideja za rješavanje jasno definiranih problema ili izazova. U kontroliranim uvjetima i slobodnom okruženju, timovi pristupaju problemu tako što kreiraju široku lepezu ideja kako bi pronašli potencijalna rješenja. Brainstorming metoda nije korisna samo za timove nego i za pojedinca u različitim kontekstima.

Kako najbolje koristiti brainstorming?

Iako timovi imaju pravila i voditelja, koji će ih držati da ne zalutaju sa definiranog problema, oni su slobodni koristiti lateralno razmišljanje kako bi pronašli najučinkovitija rješenja. Kada timovi rade u atmosferi bez osuđivanja kako bi pronašli stvarne dimenzije problema, vjerojatnije je da će dati odgovore koje će kasnije precizirati u moguća rješenja.

U brainstormingu ciljamo izravno na problem i stvaramo arsenal potencijalnih rješenja. Ne samo da prikupljamo vlastite ideje već i razmatramo i gradimo na idejama naših kolega, pokušavamo gledati na  problem iz svih mogućih kutova.

Možda se čini da nema ograničenja, ali svatko se mora pridržavati osam pravila i imati nekoga tko će biti moderator (ako radiš sa timom ljudi):

  1. Postavi vremensko ograničenje – ovisno o složenosti problema, normalno je 15-60 minuta. U ovom vremenskom okviru jedini je cilj osmisliti što više ideja, a tijekom tog razdoblja zabranjeno je prosuđivanje tih ideja. Uobičajeno, brainstorming će trajati oko 15-60 minuta. Može biti kraće ili duže, ovisno o kompleksnosti problema te motivaciji i iskustvu grupe.
  2. Započni s definiranjem ciljanog problema – članovi bi trebali pristupiti ovom oštro definiranom pitanju, planu ili cilju i ostati na temi tijekom cijele sesije.
  3. Tim se mora suzdržavati od prosuđivanja/kritike – Nitko ne bi trebao biti negativan (uključujući i preko govora tijela) prema bilo kojoj ideji. Brainstorming sesija nije vrijeme i mjesto za procjenu ideja i trebali bi izbjegavati detalje provedbe određene ideje. Ključno je da se sudionici osjećaju samouvjereno jer su u sigurnom okruženju, tako da se ne boje da će ih drugi osuditi kada iznose naočigled lude ideje. Trebaju se stvoriti jednake mogućnosti za sve sudionike. Najbolje ideje često dolaze od početnika, studenata i ljudi koji se usuđuju razmišljati drugačije – i to ne nužno samo od visokokvalificiranih i iskusnih menadžera.
  4. Potakni čudne i otkačene ideje – Podrži otvorenost kako bi se svi osjećali slobodnim iznijeti ideje (pod uvjetom da su vezane za temu).
  5. Cilj je kvantitet – zapamti, “kvantiteta rađa kvalitetu”. Proces seciranja i sortiranja dolazi kasnije. Ciljaj na što više novih ideja. Pretpostavka je da što je veći broj ideja, veće su šanse da kreiraš učinkovito rješenje.
  6. Poželjno je nadograđivanje tuđih ideja – Kao što sugerira slogan “1+1=3”, brainstorming potiče izgradnju ideja procesom udruživanja. Brainstorming dobro funkcionira kada sudionici koriste ideje jedni drugih kako bi pokrenuli vlastito razmišljanje. Naši umovi su visoko asocijativni. Jedna misao lako pokreće drugu. Kada koristimo misli drugih, one će nas spriječiti da budemo zarobljeni vlastitim strukturama mišljenja. Reci “i” – umjesto da obeshrabriš s “ali” – da bi ideje približio/la problemu.
  7. Poželjan je vizualni prikaz ideja – dijagrami i post-it blokovi pomažu oživotvoriti ideje i pomažu drugima da vide stvari na različite načine.  Ništa ne prenosi ideju brže od crtanja. Nije važno koliko si loš_a u crtanju! Sve je u ideji koja stoji iza tvoje skice.
  8. Kad jedna osoba govori, drugi slušaju – Da bismo došli do konkretnih rezultata, bitno je pokazati poštovanje za svačije ideje. Nužno je slušati jedni druge i razraditi svoje ideje. Ne treba biti opsjednuti vlastitim idejama.

Brainstorming uključuje iskorištavanje sinergije – svoje kolektivno razmišljanje usmjeravamo prema raznim potencijalnim rješenjima. Međutim, izazovno je imati neograničenu slobodu. U grupama, introverti mogu ostati tihi dok ekstroverti dominiraju. Tko god vodi sesiju, mora nadzirati tim kako bi osigurao zdravu atmosferu usredotočenu na rješenja u kojoj će i najsramežljiviji sudionici govoriti.

Drugi rizik je pustiti tim da skrene s teme i/ili se pozabavi drugim problemima. Od vitalnog je značaja da se sudionici drže problema relevantnog za konkretno definiran problem. Uokvirujući probleme s pitanjem “Kako bismo mogli”, podsjećamo se da je brainstorming organski i bez granica. Općenito, tvoj bi tim trebao ostati fluidan u potrazi za načinima na koje biste mogli riješiti problem – ne juriti za nekim savršenim rješenjem koje je netko razvio negdje drugdje. Glavna misao bi trebala biti da se “ruda” ideje iskopava i kasnije iz nje dorađuju “zlatna” rješenja.

Brainstorming u praksi

Postoje barem dva načina za prikupljanje ideja kroz brainstorming:

1. Voditelj bilježi ideje: čitko i vizualno bilježi sve ideje članova na ploči. Vrlo je važno pribilježiti svaku ideju, bez obzira na vlastite osjećaje o specifičnoj ideji.

2. Svatko za sebe: Svaka će osoba zapisati svaku svoju ideju na post-it i usmeno je podijeliti s timom.

Započni sa jasno definiranim problem, točkom gledišta (“Point Of View”), pitanjima “Kako bismo mogli”, planom ili ciljem – i ostani usredotočen/a na temu

Prije nego počneš tražiti ideje, trebaš (zajedno sa svojim timom ako radiš sa grupom ljudi) imati jasno definiran problem – fokusirana izjava o problemu ili točka gledišta (Point Of View – “POV”) koja će te nadahnuti i voditi tvoj tim. Točka gledišta (“POV”) je preoblikovanje tvojeg izazova u djelotvornu izjavu o problemu koja će te pokrenut u generiranje ideja.

“POV” možeš artikulirati kombiniranjem ova tri elementa – korisnika, potrebe i uvida – kao djelotvornu izjavu o problemu koja će pokretati ostatak tvog procesa ideacije.

[KORISNIK . . . (opisno)] treba [KORISNIČKA POTREBA . . . (obično glagol)] jer [UVID . . . (nešto uvjerljivo)]

Primjer: Odrasla osoba (KORISNIK) koja živi u gradu… treba pristup (KORISNIČKA POTREBA) zajedničkom automobilu 1-4 puta po 10-60 minuta tjedno… jer bi radije dijelila auto s više ljudi jer je to jeftinije, ekološki prihvatljivije, ali ipak bi trebalo biti lako podijeliti taj automobil sa više ljudi (UVID).

Točka gledišta zadovoljava sljedeća pravila:

  • Omogućuje fokus.
  • Uokviruje problem kao iskaz o problemu.
  • Inspirira tebe i cijeli tim.
  • Vodi ka inovaciji.
  • Definira kriterije za ocjenjivanje konkurentskih ideja.
  • Seksi je i plijeni pažnju ljudi.
  • Pronicljiva je, djelotvorna, jedinstvena, smislena i uzbudljiva.

Kada definiraš svoj izazov, odnosno problem u izjavu (“POV”), možeš započeti razmišljati o idejama za rješavanje svog izazova. To radimo postavljanjem određenog pitanja koje počinje s: “Kako bismo mogli?” ili “na-koji-načine-mogli bismo?”.

Najbolje prakse za pitanja “Kako bismo mogli”:

  • Započni sa svojom točkom gledišta (“POV”) ili izjavom o problemu. Počni preformulirajući i uokvirujući svoje gledište kao nekoliko pitanja dodavanjem “Kako bismo mogli” na početku rečenice.
  • Podijeli taj veći “POV” na manja djelotvorna i smislena pitanja. Pet do deset pitanja “Kako bismo mogli” je za jedan POV dobra polazna točka.
  • Pogledaj svoja pitanja “Kako bismo mogli” i zapitaj se mogu li se pronaći različita rješenja. Ako ne mogu, proširi ih. Tvoja pitanja “Kako bismo mogli” bi trebala generirati brojne moguće odgovore koji će postat podloga za tvoje sesije ideacije.
  • Ako su tvoja pitanja preopširna, suzi ih. Trebaš težiti dovoljno uskom okviru da bi znao_la gdje započeti svoju ideaciju, ali u isto vrijeme trebaš težiti i dovoljnoj širini koja će ti dati prostora za istraživanje čudnih i otkačenih ideja.

Pitanja bi se trebala temeljiti na zapažanjima koja si prethodno prikupio_la kroz istraživanje i empatiju sa tvojim korisnicima ili kupcima.

Na primjer, primijetio_la si da mladi obično ne gledaju televiziju. Neka pitanja koja mogu voditi i potaknuti tvoju sesiju ideacije mogu biti:

  • Kako bismo TV mogli učiniti društvenijim, tako da se mladi osjećaju angažiranijim?
  • Kako bismo mogli omogućiti gledanje TV programa bilo gdje i bilo kada?
  • Kako bismo mogli učiniti gledanje televizije kod kuće uzbudljivijim?

Pitanja “Kako bismo mogli” najbolji su način da započneš brainstorming gdje istražuješ ideje koje ti mogu pomoći riješiti tvoj izazov ili problem.

Kako Brainstorming izgleda kad nemaš tim ljudi iza sebe?

Tvoje rješenje je braindumping – individualni brainstorming. Ovo je jedan od najboljih načina za osloboditi kognitivni prostor za druge sinapse, veze i misli. David Allen, autor svjetski poznate metodologije “Getting Things Done”, tvrdi da je braindumping najbolje sredstvo za oslobađanje mentalne energije i omogućavanje slobodnog razmišljanja. Držanje vlastitih misli, nedovršenih zadataka ili neistraženih ideja stvara mentalne blokade i sprječava slobodno razmišljanje. Braindump je nevjerojatna tehnika koja pomaže tihim uposlenicima da “puste” svoje glas kod grupnog branstorminga.

Kako?

  • Moraš znati koji je cilj, izazov ili problem ovog braindumpinga
  • Zapiši sve ideje koje ti padnu na pamet, bez puno razmišljanja
  • Važno je da to radiš u potpunoj tišini bez distrakcija
  • Nakon 3 do 10 minuta prođi kroz listu ideja, pokušaj ih elaborirati sa sobom kako bi potakao_la dodatni protok ideja, ili nadogradnju na tu već postojuću. Daj si vremena. Ne žuri.

Kako selektirati ideje?

Ponekad je to lako, ali ponekad treba razmisliti o tome kako odabrati ideje.

U postupku odabira nemoj sužavati odabir prebrzo. Nemoj odmah brinuti o izvedivosti specifičnih ideja. Drži se ideja koje su ti dale dozu zaintrigiranosti i uzbuđenja. Ideja koja nije vjerojatna još uvijek može sadržavati aspekt koji je vrlo koristan i smislen.

Mogu se koristiti različite tehnike odabira, uključujući ove tri:

  1. Post-it glasovanje – svaki član tima dobiva tri glasa i označava tri ideje koje ga ili nju privlače. Neovisno glasovanje omogućuje svim članovima tima da daju svoj glas.
  2. Metoda četiri kategorije – metoda potiče da se držiš onih ludih, ali smislenih

ideja. Odaberi jednu ili dvije ideje za svaku od ove četiri kategorije: racionalan izbor, najvjerojatnije oduševljenje, posebna ideja, i ideja koja traje.

  1. Metoda odabira “Bingo” – kao i metoda četiri kategorije, ona je osmišljena da pomogne očuvanju inovacijskog potencijal. Odaberi ideje koje te inspiriraju na izgradnju u različitim oblicima: fizički prototip, digitalni prototip i prototip iskustva.

Karakteristike potrebne za uspješnu ideju

Ideja zahtijeva namjerno usvajanje određenih karakteristika, bilo da su prirodne ili ih treba poticati i učiti. Bez obzira na nečiju osobnost ili način razmišljanja, svi upadamo u zamku da se držimo obrazaca i poznatog tla, i skloni smo koristiti iste recepte za rješavanje problema, jer to smanjuje potrebno kognitivno opterećenje. I stručnjaci i početnici moraju biti stalno svjesni sebe i namjerno usvojiti neke od sljedećih karakteristika koje stvaraju otvoren um i plodno tlo za poticanje nekonvencionalnih ideja:

  • Prilagodba: biti u mogućnosti promijeniti način na koji vidiš, razumješ i proširuješ razmišljanje kad se dolazi do novih informacija i uvida.
  • Povezivanje: biti u stanju povezati naizgled nepovezane koncepte, atribute ili teme kako bi stvorio_la nove mogućnosti.
  • Ometanje: biti u stanju poništiti uobičajena uvjerenja, pretpostavke ili norme kako bi ponovno razmislio_la o konvencionalnim pristupima.
  • Preokretanje: Pretvori slijepe ulice ili zastoje u prilike tako da ih preokreneš ili brzo promijeniš smjer prema većoj održivosti.
  • Sanjanje i zamišljanje: biti u stanju vizualizirati novu sliku stvarnosti pretvarajući apstraktne potrebe u opipljive slike ili priče, čime se dopušta prostor potreban za izmišljanje mostova do te stvarnosti.
  • Eksperimentiranje: Budi dovoljno otvoren_a i znatiželjn_a da istražiš mogućnosti i riskiraš; biti voljan_a i nestrpljiv_a testirati ideje i željan_a upuštanja u nepoznato.
  • Prepoznavanje obrazaca: Nastoj uočiti zajedničke niti značenja i načine gledanja, djelovanja i ponašanja; biti u stanju prepoznati atribute ili zajedničke vrijednosti kroz spektar utjecaja i unosa; i konačno moći iskoristiti te zajedničke karakteristike za izgradnju rješenja.
  • Radoznalost: Budi spreman_a postavljati neugodna, glupa ili čak luda pitanja. Budi spreman_a istraživati ​​i iskusiti, kako bi razumio_la i naučio_la nešto novo i drugačije.

    Ako ti se svidio ovaj članak, pročitaj Danijelin tekst o tome kako konstantno razvijati svoj biznis.

You may also like

Leave a Comment

* By using this form you agree with the storage and handling of your data by this website.

This website uses cookies to improve your experience. We'll assume you're ok with this, but you can opt-out if you wish. Accept Read More