Tanja Winter: Dok vi čekate perfekciju, drugi, manje perfektni, rade i zarađuju

by Marina Biljak
2.3K views

Možeš li nam se ukratko predstaviti. Čime se baviš, koliko dugo si već poduzetnica i čime si se bavila prije kretanja poduzetničkim stazama?

Privatnik sam od 1991., dvije godine nakon što sam izašla iz srednje zubotehničke škole. Nisam se našla u tom zanimanju iako, priznajem, tamo sam dobila finoću manualno kreativnog rada. Prvi poduzetnički koraci bili su u izradi i prodaji nakita. Imala sam štand na sezoni u Rabu. Nabava robe, uvoz, istraživanje tržišta, klijenti usmjerili su me u prodaju i organizaciju. U to vrijeme sam organizirala prodaju Avona. Imala sam 18 akvizitera i po prodaji bila jedna od vodećih u Italiji. Dolaskom Oriflamea u Hrvatsku, napravila sam rez. Napustila Avon i prešla u Oriflame. U 2 mjeseca stvorila sam zavidnu mrežu i popela se na dobru poziciju. Punih 17 godina jako dobro sam živjela od kozmetike dok nisam godinu dana zaboravila napraviti narudžbu pa su mi po pravilu izbrisali broj. Tijekom tih dugih godina radila sam i druge poslove. Otvorila obrt za posredovanje i radila kao brand manager za Hrvatsku u informatičkoj firmi Microline. Jedan kratki period bila sam regionalni manager Samsunga u Frankfurtu za elektroničke komponente. Otvorila sam svoju informatičku firmu. Radoznala i snalažljiva kakva jesam, ubrzo sam počela proizvoditi casino aparate i rulete te vršiti servis aparata, akceptora novčanica i kovanica. Postala sam distributer za Comestero grupaciju. Početak u toj branši je bio težak. Prvo, time se ne bave žene i prihvaćanje klijenata i kupaca da se žena bavi gamingom bilo je jako osjetljivo. Srećom, Avon i Oriflame su firme koje jako brinu o obuci svojih suradnika pa sam završila mnoge treninge psihologije, prodaje, odnosa s kupcima, To mi je pomoglo da osvojim svijet kocke i one koji sudjeluju u tome. Korektnost je ključ uspjeha uz unutarnji mir i stabilnost. Bilo je tu scena koje bi mnoge prestrašile, međutim, mislim da mi je tu najviše pomogla inteligencija, mudrost, pronicljivost i mirnoća. Nakon te branše zakoračila sam u nešto sasvim drugačije, hrvatsku franšizu. Iako znam da je franšiza najbolje moguće poslovanje, ja sam imala nesreću da odaberem krivu osobu i nisam se dovoljno raspitala da je ta osoba uništila već mnoge ispred mene pa sam skoro na jednak način završila i ja. Ponovno me izvukla moja inteligencija, pronicljivost i stav da nema nerješivih problema. Izvukla sam se iz te franšize teškim intelektualnim radom na pronalasku izlaza i nastavila rad sama. Međutim, ti događaji oko franšize, situacija u kojoj mi se nije vratila zadužnica iako je isplaćen kredit pa naplata te iste zadužnice i blokada firme i shvaćanje bespomoćnosti, aljkavosti sistema i nučinkovitosti pravosuđa pustili su traga na zdravlju. Već u to doba ja sam imala troje male djece i taj dodatni teret bio je previše. Izvukla sam firmu, prodala je u usponu i jedno vrijeme se posvetila samo djeci. Nije mi vrag dao mira i kad sam se osjećala ponovno jakom, opet sam krenula u privatnike u kojima sam i danas. Danas radim ono što sam naučila u svim tim godinama poduzetništva. Pomažem drugima pronaći izlaz, vodim ih, radim planove za rast i razvoj, analiziram poslovanje, ukazujem na moguća poboljšanja, spajam ih s partnerima, kupcima i klijentima te dobavljačima. Expert sam za odrađivanje inozemnih sajmova, ugovaranja, dogovaranja, pregovore. Volim za sebe reći da sam Jack of all trades.


Jesi li imala podršku okoline kad si odlučila raditi za sebe? Što ti je bilo najteže?

Ako ćemo gledati ispravno, ni sada ne radim za sebe nego za druge jer to je moj posao. 

Moja okolina nije znala za moj drugačiji rad osim privatnog. U jednu ruku je podrška po defaultu, a u drugu ruku sam mama i žena od koje svi očekuju da i taj dio odrađujem u punoj satnici. Bilo je situacija koje su bile iznimno teške. Kad sam otvorila prvu firmu, uložila dosta novaca u nju, napravila tipične poduzetničke greške u kretanju, zadužila se, a posao nije cvjetao nisam se znala nositi kao danas s tim pritiskom. U jednom momentu sam spoznala tanku liniju između života i smrti i shvatila moment kad netko digne ruku na sebe. Zanimljivo je to iskustvo koje se ne može usporediti ni s čim. Ipak, ponovno moja mudrost, staloženost i moć samouvjerenja te iznimna hrabrost brzo me odmaknula od tog trenutka.


Kako si došla do prvih klijenata? Na koji način danas dolaziš do klijenata?

Iskreno, ne sjećam se. Toliko dugo sam privatnik da ne mogu točno odrediti koji je to bio trenutak. Da, ali mogu odrediti prvog značajnog klijenta razdoblja kretanja u gaming industiju jer je bio jako smiješna priča. Došao je čovjek kupiti 8 monitora, a nije kupio niti jednu drugu komponentu. Za nekoliko dana je ponovno došao i kupio 10 monitora, a ni jednu drugu komponentu. Kad je došao treći puta pitala sam ga čemu kupuje tolike monitore i čovjek mi je rekao: „Za jukebox.“ To je bio jedan od onih koji ne posluje sa ženama pa sam poslala muža da ga posjeti, kao značajnog kupca, i vidi malo s čim se taj bavi i treba li mu još što osim monitora. Suprug se vratio i nabrajao mi neke komponente za koje ja do tada nisam čula. Na internetu sam prokopala te dijelove i shvatila da se upravo za dva tjedna u Londonu održava sajam gaminga. Sa zadnjim novcima kupila sam avionske karte i rezervirala neki hotel blizu sajma, uzela hrpu orašastih plodova jer nismo imali još i za hranu, kupila ulaznice, spržila prezentacijski CD firme, ugovorila sastanke i krenula. Tamo smo dobili sve dobavljače, a kad sam se vratila, nazvala sam sve iz te industrije i ponudila im servis i dijelove. Bilo je i tu zanimljivih scena pa i prijetnji kad bih nazvala, ali, opet zahvaljujući mom mirnom stavu, inteligenciji i pronicljivosti, odgovor bi bio takav da ih je centrirao na ljubaznost i, rekla bih da sam im bila dovoljno zanimljiva kad me nisu mogli preplašiti da me zovu na sastanak, poslovni ručak, večeru gdje smo uvijek dogovorili obostranu dobrobit. Nikad nisam bila gramzljiva i uvijek dogovorim win-win suradnju.

Danas dolazim do klijenata pretežno preporukom. Radim za velike i male. Moram priznati da su mi nekad najprivlačniji najveći problemi. Godinama sam gradila poslovne odnose pa imam jako puno poznanstava u zemlji i inozemstvu, brzo spojim kupca s dobavljačem, lako uvezem robu od bilo kuda i dobijem prihvatljivu cijenu, jako lako riješim nešto gdje je netko zapeo i ne zna dalje. 


S kojim se izazovima i preprekama u poslu najčešće suočavaš?

Birokracija i birokracija, pa opet birokracija, a iza toga politika. Dosta sam radila s lokalnim samoupravama i nešto sa Županijom. Sporost tog aparata je zapanjujuća. Kad sam prije spomenula da nema problema koji je nerješiv, ipak ima, natjerati te ljude da rade kao za sebe. Kod njih je sada Božić i NG pa ne rade, iza toga skijanje pa ne rade, pa dolazimo do proljeća gdje su inertni jer ih vrijeme uspava pa je ljeto gdje ne rade. Ostaje nam malo jeseni i ponovno dolazi Božić i NG. Od sastanka do sastanka zna proći i više mjeseci. Ja tako ne mogu raditi.


Kako organiziraš svoj dan? Radiš li samo od kuće?

Ne radim isključivo od kuće, ali, da, moj kauč je moj omiljeni office. Obično uz mene spava pas. Često sam u firmi klijenta. Moram vidjeti organizaciju, papirologiju, popričati s menadžmentom. Iskreno, moram snimiti cjelokupnu situaciju ako želim doći do zaključka s pogledom „nekoga izvana“. Često sam na putu pa radim u hotelu. Moj rad su i poslovne večere, domjenci, prezentacije, kongresi, sajmovi. Po prirodi sam kampanjac. Odnosno, našla sam balans pa neke dane ne radim, a kad imam inspiraciju radim i nekoliko dana cijeli dan. No, to tada ne smatram lošim jer treba iskoristiti izljev ogromne energije i kreativnosti u pravom trenutku. Obično tada napravim ono što drugi naprave u tjedan – dva. Nikad se nije dogodilo da posao nisam napravila u dogovorenom roku. 


Dobro je poznato da je poduzetnicama teško istinski odmarati. Kako se ti nosiš s time? Jesi li kad bila na rubu burnouta?

Imam stafforda. Koliko god da imam posla, ujutro se ustanem, dam mu jesti i mi izlazimo u prirodu na šetnju koja traje sat vremena. Nekad u to vrijeme obavim koji telefonski razgovor. Prije sam bila češće na rubu burnouta. Sada više ne. Kao što sam rekla, godine nose iskustvo. Čovjek s godinama spozna da ništa nije toliko bitno i hitno da si naruši zdravlje. Imam troje odrasle djece, dva sina u srednjoj i kćer na dva fakulteta. Delegiram poslove u kući. Uzmem si potpuno pravo da odmaram tokom dana ako mi tijelo traži odmor. Često meditiram. Povučem kad imam energije za to. Ima jedna zanimljivost koju ne shvaćaju ljudi zaposleni kod drugih; ja volim svoj posao, kako god glupo zvučalo, ali ponekad se odmaram kopajući informacije za novu ideju, tražeći nešto za klijenta, radeći pin za Pinterest, učeći nešto novo ili jednostavno organizirajući si laptop, drive, telefon. Ne uzimam više klijenata odjednom i biram klijente. Klijenti koje ugovorim to zaslužuju u potpunosti i tada postajemo isti tim. Nikad nisam imala problema s tim da me netko od njih nazove nedjeljom, blagdanom, kasno večer, jednostavno kad mu na pamet padne neka ideja koju želi podijeliti sa mnom. Znalo se dogoditi ljeti da mi klijent pošalje poruku u inbox može li me nazvati u 23.00. Ako sam budna, a u to doba jesam, zašto ne? Riješimo jedan dio odmah. 

Klijenti osjete tu mirnoću i staloženost. Čini mi se da je to faktor koji prevlada kad me preporuče. U tom svom burnoutu odjednom dolazim ja koja ih shvaćam, ništa mi nije teško, pristupim problemu mirno i staloženo, obično primjete tu višu inteligenciju i fokusiranost na detalje i oni se smire. Dakle, hahahahahah, mogu reći da djelujem umirujuće na ljude i njihovo poslovanje! Kao da sa mnom dolazi energija koja stabilizira i smiruje.


Imaš li kakve zanimljive planove za budućnost koje bi htjela podijeliti s nama?

Predsjednica sam novoosnovanog košarkaškog kluba Goranin u Delnicama. S obzirom na nerazvijenost mikroregije te raštrkanost naselja želja mi je da ta djeca ne plaćaju članarinu jer zbog toga ne bi smio propasti niti jedan talent niti se oduzeti djeci pravo na kretanje i zdrav razvoj među vršnjacima. Tražim donacije i sponzorstva, a želja mi je razviti program za VR treninge. Tako da ću se sada u tom djelu fokusirati na IT tvrtke koje mogu „vidjeti“ moju suludu viziju i razvijati tu inovativnu metodu za razvoj timskog sporta u takvim geografskim područjima. Cilj mi je postati pokazna regija za cijeli svijet.

Osim toga, voljela bih osnovati start up inkubator koji bi radio na malo drugačijem sistemu. Tamo bi već postojale ideje, a timovi bi birali onu koja po njihovim preferencijama njima najbolje paše.

Voljela bih dobiti futuristički projekt nekog naselja, kampa, zgrade gdje bi došlo do izražaja svo moje znanje visokih tehnologija materijala, procesa, digitalizacije.


Što bi voljela poručiti ženama koje tek kreću u poduzetništvo?

Za žene koje rade od kuće prvo i osnovno pravilo je  ne čekati da nešto bude perfektno. Dok vi čekate perfekciju, drugi, manje perfektni, rade i zarađuju. Perfekcija dolazi s iskustvom i vremenom te uloženim radom i trudom.

Za žene koji kreću s firmama, a imaju ograničena sredstva, narodski rečeno, manite se skupih namještaja, uređenja i trošenja novaca na glancanje vanjštine. Vi radite posao. Niste porculanske figure. Ako radite posao, uložite u posao, a ne u izgled. Izgled često vara i na toj slavi se kratko živi. 

Oni koji trebaju alate, strojeve ili mašine za rad; ne štedite na nečemu što vam stvara novce. S druge strane, dobro razmislite što ćete raditi i što vam stvarno treba. Ne kupujte alate s gomilom opcija koje nikad nećete koristit. Nađite optimum kvalitete i novaca po samo vašim potrebama. Uložite vrijeme u istraživanje. Ako ga nemate, delegirajte nekom. Uštedit će vam gomile novaca.

Za svih, gledajte ekonomski! Vrijeme je novac. Sve što vam uštedi vrijeme, potencijalno je donijelo novac pod pretpostavkom da to vrijeme ne ležite na plaži uz koktel.

Napravite si PISANI plan. Ako ne znate sami, uložite vrijeme da vam netko pomogne. Previše sam se naslušala klijenata koji bi da im napišem plan, a da oni u tome uopće ne sudjeluju. Ne samo sudjelovati već poznavati svaki djelić, prepravljati, pratiti tokom vremena, dodavati, oduzimati, konzultirati se. Konzultacije su jeftine naspram onog što vas može zadesiti stihijom, zapostavljanjem i neznanjem poslovanja.

Za nove, digitalne poduzetnice, za Boga miloga ne iskačite iz paštete jer to svatko primijeti. U početku možda i ima svrhe, ali kasnije postaje odbojno. Može vam se obiti u glavu. Ne odgovarajte ama baš svakom „zvučnijem“ na post, ne izbacujete dnevno postove samo da ste ga izbacili. Ne tražite mahnito prijateljstva od svih i svakoga. Budite smislene, pametne, zanimljive. Ne postajte šale, pametne izreke, sebe, porodicu, djecu, pse na poslovni profil jer ćete se u jednom momentu zapitati kako ne dobivate klijente, a pratitelji takve stranice zapravo neće imati pojma čime se vi stvarno bavite. Ne kažem da vam se povremeno, ako ima nekog smisla, ne može prihvatiti, ali ako vam je to isključivi cilj, otvorite sasvim privatni profil i to radite tamo okruženi svojim poznanicima i prijateljima, a posao vodite na poslovnom profilu.

Budite iskreni, autentični i korektni. Kupci, klijenti, korisnici su jako senzibilna bića i osjete kad ste iskreni, a kada nešto govorite iz interesa iako akcija može biti usmjerena dobrotvorstvu.


Gdje te mogu pronaći žene zainteresirane za tvoje usluge?

https://www.linkedin.com/in/tanja-winter-rijeka/

https://www.facebook.com/tanja.winter.35

info.poslovneusluge@gmail.com

095 520 7466

You may also like

This website uses cookies to improve your experience. We'll assume you're ok with this, but you can opt-out if you wish. Accept Read More