I tako danas završim svoj krug besplatnog mentorstva iz područja kreativnosti. Vani je sunce, a sunce je i u meni.
Prijavila sam se da budem mentorica iz dva razloga:
Prvo, mislim da je naša kreativnost strašno bitna, možda čak i najbitnija na svijetu (jer uvijek je ono što volimo i na što smo fokusirani – najbitnije na svijetu ;)) i da bi ona svakom trebala biti lagana i jednostavna, teći prirodno. Svakom, pa i meni. A nekako (pre)često ispadne da nije. Bilo da preuzmemo ograničenja koja nam je postavio netko izvana ili si ih stvorimo sami. Htjela sam ponuditi drugim bićima mogućnost da malo više otvore svoje kreativne puteve, da im život bude malo ljepši, lakši, zaigraniji, spontaniji.
Drugo, htjela sam sebe podsjetiti koliko je to važno. Koliko su igra i spontanost bitni dijelovi procesa i koliko im treba dati pažnje kako bi lijepo rasli.
Način na koji su ta mentorstva organizirana u “Be your own boss” grupi mi je prekrasan – sve je toliko pojednostavljeno da zapravo samo trebaš imati dobru volju i nešto samopouzdanja da ponudiš svoje vrijeme iz područja koje ti je važno. Namjerno ne kažem – iz područja u čemu si stručna – jer je ponekad tu stručnost teško mjeriti, a za neke stvari čak nije ni potrebna.
Ideja je da odaberemo jednu osobu koju ćemo mentorirati, ali odabrala ih pet. Tad mi se to činilo malo jer bi najradije odabrala svaku koja se prijavila i svakoj dala barem mali pomak. Čudo jedno je taj entuzijazam!! Srećom sam ih odabrala “samo pet” jer je cijeli proces ipak potrajao i zahtijeva puno više energije nego što sam pretpostavila da će biti. Ali mi nije žao ni najmanju mrvicu.
Zašto mi nije žao?
Možda ja mislim da je kreativnost najbitnija na svijetu, ali isto tako je nekom SEO, digitalni marketing, neko područje financija i računovodstva – najbitnije na svijetu i želi prenijeti svoje znanje, svoje iskustvo i/li svoju energiju. Mislim da je velika privilegija u životu kad drugom biću možeš olakšati njegovo postojanje, neovisno o tome o kojem se području radi.
Još je veća privilegija kad to radiš s ljudima koji zaista žele neku promjenu u svom životu i otvoreni su za primanje onog što im možeš ponuditi. Za učenje, istraživanje, pokušaje…
Ono što sam (ispravno) pretpostavila da se dobije kad je mentorstvo besplatno je da nema pritiska eventualnih nezadovoljnih klijenata, da ti biraš s kim želiš raditi (iako sam ja poželjela raditi sa svima!! ;)) da si lakše dozvoliš slobodu kreiranja programa (ako već ne postoji) i eventualnih prilagodbi u hodu i da se (ili barem ja) više opustiš i više raduješ. Na neki način daš cijelu sebe i pustiš da vidiš što će se dogoditi. Više od toga, cijele sebe, ionako nemaš.
Ono što nisam pretpostavila da ću dobiti bila je sjajna predanost žena postavljenim zadacima. Izranjale su prekrasne i svoje, svaki put malo više i vrlo brzo mi je postalo žao što to mentorstvo ne može biti trajnije od programa koji sam zamislila. Kao da smo tek malo dotaknule prvi nivo.
Ono što također nisam pretpostavila je lakoća i jasnoća kojom sam osmislila program čim sam vidjela koliko će žena biti u programu.
Ta kreativnost koja je toliko fluidna i lepršava, ponekad teška i neuhvatljiva… koja je za svako biće drugačije definirana, za koju često mislimo da je imamo previše ili nedovoljno… ta kreativnost mi se stvarno nije činila kao nešto što će pristati biti u nekom okviru. Još mi se manje činilo da ću ja, koja duboko cijenim i trebam slobodu, uspjeti na nju staviti okvire. Dati joj kakav takav oblik organiziranosti. Sve dok se nije pojavila potreba da to – drugima olakšam.
Čudesnu moć ima ta suradnja. Zamoliš svoju kreativnost da surađuje i… Odjednom je sama ušla u ladice, sama se grupirala u uža područja i dobile smo program sastavljen od pisanja, vizualnog, glasa&zvuka, plesa&pokreta. Iznenadila me lakoća kojom je sve nastalo, a nije me trebalo iznenaditi ništa jer sam upravo o tome pričala curama. O načinima kako nam vlastita kreativnost može biti laka i zabavna.
Iznenadilo me i koliko duboko mi je to područje važno. Toliko duboko da sam, napokon, nakon dvije godine mučenja i frustracija, otvorila svoj obrt. Kroz mentorstva mi se mrvicu više iskristaliziralo što mi je važno. Zbog toga što mi je svaki sat (koji se uglavnom odužio na sat i pol) s curama bilo jasno da je to što radimo važno i za mene i za njih, svaki sat sam imala fokus koji u svakodnevnom životu pustim da se raspleše i rasprši, svaki sat sam htjela cijelim svojim bićem prenijeti im ono što razumijem i osjetim.
Puno sam toga saznala o sebi kroz ovo mentorstvo, a i o prekrasnim curama koje sam mentorirala. O ljepoti i protočnosti života, o divnoj strani osobne odgovornosti i podjeli na ono što mi (ni)je važno. Osim lijepe zahvalnosti Marini koja je ta besplatna mentorstva pokrenula, poticala i sjajno organizirala, curama u “Be your own grupi” i mojim curama s kojim sam radila, htjela bi još dodati i da bi svakom preporučila da se prijavi čim se pojavi nova prilika. Kao mentorica ili mentorirana – ne možeš pogriješiti. Ja nisam, nećeš ni ti.
940
